Anna Orsós

Danas predstavljamo uspješnu Romkinju iz Mađarske, Annu Orsós, predsjednicu organizacije Amrita OBK Egyesület. Anna je svoje život posvetila borbi za prava romske zajednice, posebno romskih žena, koje su najranjivija skupina. Jedna je od najaktivnijih pripadnica romske zajednice u Mađarskoj, a aktivno se uključuje i u međunarodne projekte.

Možete li nam ukratko predstaviti svoj životni put?

Odrasla sam u dubokom siromaštvu u romskom naselju pod imenom Akácutca, ispod akacijskog šumarka. Život je tamo bio težak, a mnogi Romi u naselju radili su kao dnevni radnici, obavljali fizičke poslove za bijelu zajednicu u zamjenu za hranu. Živjela sam u maloj kući sa sedmoro braće i sestara, kasnije sam tamo odgajala svoja dvoje djece. Željela sam se izvući iz tog siromaštva i živjeti život kao moji neromski vršnjaci — živjeti u lijepoj kući, nositi odgovarajuću odjeću, putovati i imati dobro plaćeni posao. Moj otac završio je svoje obrazovanje svog vremena, ali je radio kao radnik u tvornici emajla u Bonyhádu. Moja majka bila je nepismena, ali bila je najinteligentnija žena koju sam ikada poznala. Unatoč teškim financijskim uvjetima, na svoje djetinjstvo, uključujući život u Akácutci, sjećam se s veseljem. Između treće i šeste godine života patila sam od bolesti bubrega koja je zahtijevala stalnu bolničku skrb. Unatoč tome, zajednica je bila vrlo podržavajuća i osjećala sam se kao dio velike obitelji. Obično sam voljela slušati priče uz vatru dok smo večerali. Mi, djeca, smo živjeli slobodno, igrali se i pomagali roditeljima i starijima.

Što vas je inspiriralo da postanete aktivna zagovornica prava Roma?

Motivirala me duboka nejednakost koju sam vidjela oko sebe, i želja za pravednošću. Primijetila sam kako je romska zajednica, uključujući moju obitelj, nepravedno tretirana, i ta nepravda me potaknula da se borim za svoja prava, prava svoje obitelji i zajednice. Željela sam stvoriti svijet u kojem bi Romi, kao i svi drugi ljudi, mogli živjeti bez diskriminacije i imati jednake mogućnosti u obrazovanju, zapošljavanju i društvu. Spoznaja da mi postojeće stanje nije prihvatljivo i da mogu nešto učiniti za promjenu, inspirirala je moj rad.

Koje izazove ste morali prevladati na svom putu i kako su oni utjecali na vaš rad u zajednici?

Najveći izazov s kojim sam se suočila bila je nedostatak vjere u promjene unutar moje zajednice. Mnogi ljudi nisu vjerovali da je promjena moguća ili da postoji ikakva nada za bolju budućnost zbog stoljeća potlačenosti i ovisnosti koja je oblikovala njihove živote. Bilo je teško prevladati ovaj skepticizam, ali to me samo još više motiviralo da pokažem svojoj zajednici da promjena jest moguća. Morala sam uvjeriti ljude ne samo da se njihov položaj može poboljšati, već i da mogu biti dio te promjene. Ovaj izazov je potaknuo moj rad u osnaživanju ljudi da prepoznaju vlastitu vrijednost i shvate da i oni mogu prekinuti krug siromaštva i isključenosti.

Koje projekte ili inicijative ste vodili kako biste poboljšali položaj romske zajednice?

Jedan od ključnih projekata u kojem sam sudjelovala je program stipendiranja učitelj-školovani student. Ovaj program pomaže romskim obiteljima i studentima da se povežu s visokim obrazovanjem, omogućujući im pristup privatnim instruktorima i pohađanje sveučilišta. Ova inicijativa bila je ključna u premošćivanju jaza između romskih studenata i pristupa kvalitetnom obrazovanju jer osigurava da ne samo da pohađaju visoko obrazovanje, nego i uspijevaju u njemu. Nevjerojatno je ispunjavajuće vidjeti kako je ovaj program pomogao studentima i njihovim obiteljima, jer im je otvorio vrata koja bi inače ostala zatvorena.

Možete li podijeliti iskustvo koje vas je posebno inspiriralo ili motiviralo u svom radu?

Najveća motivacija mog rada došla je iz osobnog iskustva kao samohrane majke. Željela sam biti u mogućnosti podržati svoju djecu, promijeniti njihove živote i pokazati im da i oni mogu imati bolju budućnost. Odgajanje djece u okruženju gdje su mogli sanjati o životu izvan problema koje sam sama poznavala, dalo mi je snagu da nastavim. Također je učvrstilo moje uvjerenje da svako dijete, bez obzira na svoje porijeklo, zaslužuje priliku za uspjeh i izgradnju budućnosti prepunu mogućnosti.

Koje promjene ili poboljšanja ste primijetili u romskoj zajednici kao rezultat vašeg rada?

Primijetila sam značajna poboljšanja, osobito u području obrazovanja. Sve više romskih studenata upisuje i završava visoko obrazovanje, a mnogi od njih osiguravaju dobro plaćene poslove. Zajednica je postala samouvjerenija, s više romskih žena koje se zalažu za svoja prava i ruše prepreke koje su ih nekada kočile. Iako još uvijek ima mnogo posla, ove promjene pokazuju da napredak nije samo moguć, nego i da romska zajednica može postići velike stvari.

Kakvu biste poruku uputili mladim Romima koji žele doprinijeti svojoj zajednici?

Moj savjet mladim Romima bio bi da nikada ne prestanu težiti obrazovanju i osobnom rastu. Poznajte svoja prava, borite se za njih i nikada ne dopustite da vam itko kaže da ne zaslužujete mjesto za stolom. Budućnost naše zajednice ovisi o naporima svakog pojedinca da prevaziđe ograničenja i pomogne drugima da učine isto. Zajedničkim radom možemo stvoriti jaču, osnaženiju romsku zajednicu u kojoj će svaki pojedinac imati priliku za uspjeh.

7. Koji su vaši planovi za budućnost i kako ćete nastaviti podržavati romsku zajednicu?

   U budućnosti se nadam da ću nastaviti širiti programe koje vodim, s posebnim naglaskom na stvaranje jednakih mogućnosti u obrazovanju za Rome. Želim osigurati da članovi romske zajednice neće imati samo pristup kvalitetnom obrazovanju, nego i podršku za završavanje studija i dobivanje stabilnih, dobro plaćenih poslova. Moj cilj je da romska zajednica zauzme pozicije u kojima može utjecati na odluke, značajno doprinositi društvu i zarađivati plaće koje im omogućuju dostojanstven život, podršku obitelji i izgradnju bolje budućnosti. Nastavit ću se zalagati za sistemske promjene koje garantiraju jednake mogućnosti za sve, bez obzira na nacionalnost.